U srednjem vijeku, lovinački kraj nalazio se u sastavu Stare Ličke župe. Njezin prvi spomen nalazimo u djelu kojeg je 950. godine napisao bizantski car i povijesničar Konstantin Porfirogenet u djelu “O upravljanju državom”. Od njega doznajemo da je Lika bila jedna od 11 župa i da se prostire duž rijeke Like, Jadove, Bogdanice i Glamočnice.

Ličku župu spominje i hrvatski kralj Petar Krešimir IV kao “Licchu”, 1071. I dodjeljuje ju na upravljanje biskupu u Rabu, što mu potvrđuje 1111. godine i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U jednom dokumentu iz tog vremena se također navodi kako Petar Krešimir ima dvije kćeri, od kojih je jedna supruga Comity Like. Stara Lika je u XI ili XII stoljeću razdijeljena na nekoliko župa, od kojih je južni dio lovinačke općine, do Ričica, pripao župi Hotuča, dok je ostali dio ostao u sastavu župe Lika.

Lovinački kraj je do 1527. godine isključivo nastanjivao hrvatski katolički element. Po dolasku Turaka na ličke prostore, situacija se potpuno izmjenila. Prodorom Turaka, lovinački kraj je opustio i ostao bez matičnog stanovništva, koje se povuklo na sjever i zapad, na prostore pod austrijskom i mađarskom vlasti, a samo dijelom se zadržalo u hrvatskim krajevima koji su bili manje izloženi napadima Turaka.

Izgonom Turaka iz Like, lovinački kraj je ponovno i brzo naseljen. Od 1691. do 1712. godine, lovinački kraj nastanjuju potpuno drugi stanovnici.

Hrvatski dio stanovnika, zvani Bunjevci, porijeklom iz primorskih i sjevernodalmatinskih krajeva, naselili su naselja u kojima žive i danas Lovinac, Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik i Smokrić, dok je srpski dio stanovništva, prijeklom iz Gacke doline i okolice Zrmanje, formirao naselja Kik, Ploča, Raduč i Štikada i kojima žive i danas.

U početku naseljavanja lovinačkog kraja, nakon poraza Turaka, podizane su drvene crkve, a o životu svećenstva vodila se posebna briga. Svaka župa, odnosno svećenik dobio je zemlju, oranice i sjenokoše, toliko da se mogao uzdržavati.

    * ŽUPA SVETOG MIHOVILA
    * ŽUPA SVETOG ROKA
    * ŽUPA SVETE MARIJE MAGDALENE
    * VJERSKI OBIČAJI