05.09.2010. 22:55:18
ZAJEDNO SMO JAČI...
Dan Općine Lovinac – Utorak 4. kolovoz 2010.
Ova godišnja proslava Dan Općine Lovinac, je bio posebno obilježen za stanovnike Općine Lovinca. Na taj dan smo se prisjetili, naših očeva, muževa, braće, koji su dali svoj život za naš kraj te pogled na našu budučnost.
Opširnije...
03.09.2010. 00:21:10
SVETI ROKO, U SVETOM ROKU
U Sv. Roku, 16.kolovoz 2010g. se slavio veliki blagdan Sveti Roko. Proslava je počela s početkom u 18:00, sa svetom misom koju je predvodio Don Anđelko Kaćunko.
Opširnije...
02.09.2010. 22:30:45
2. OLIMPIJADA STARIH LIČKIH ŠPORTOVA
U Subotu, 14 kolovoz, 2010g., održala se Olimpijada starih ličkih športova (poteznaje konopa, bacanje kamena s ramena, potezanje klička, skok s mjesta u dalj, borba na gredi i obaranje ruke) u Svetom Roku.
Opširnije...
02.09.2010. 21:18:15
UDRUGA LOVINAC INFO
UDRUGA LOVINAC INFO organizira i nudi 'program za razvoj turizma, poljoprivrede i gospodarstva'uz kvalitetno i informativne usluge za stanovništvo na području Općine Lovinac.
Opširnije...
Župe
U srednjem vijeku, lovinački kraj nalazio se u sastavu Stare Ličke župe. Njezin prvi spomen nalazimo u djelu kojeg je 950. godine napisao bizantski car i povijesničar Konstantin Porfirogenet u djelu “O upravljanju državom”. Od njega doznajemo da je Lika bila jedna od 11 župa i da se prostire duž rijeke Like, Jadove, Bogdanice i Glamočnice.
Ličku župu spominje i hrvatski kralj Petar Krešimir IV kao “Licchu”, 1071. I dodjeljuje ju na upravljanje biskupu u Rabu, što mu potvrđuje 1111. godine i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U jednom dokumentu iz tog vremena se također navodi kako Petar Krešimir ima dvije kćeri, od kojih je jedna supruga Comity Like. Stara Lika je u XI ili XII stoljeću razdijeljena na nekoliko župa, od kojih je južni dio lovinačke općine, do Ričica, pripao župi Hotuča, dok je ostali dio ostao u sastavu župe Lika.
Lovinački kraj je do 1527. godine isključivo nastanjivao hrvatski katolički element. Po dolasku Turaka na ličke prostore, situacija se potpuno izmjenila. Prodorom Turaka, lovinački kraj je opustio i ostao bez matičnog stanovništva, koje se povuklo na sjever i zapad, na prostore pod austrijskom i mađarskom vlasti, a samo dijelom se zadržalo u hrvatskim krajevima koji su bili manje izloženi napadima Turaka.
Izgonom Turaka iz Like, lovinački kraj je ponovno i brzo naseljen. Od 1691. do 1712. godine, lovinački kraj nastanjuju potpuno drugi stanovnici.
Hrvatski dio stanovnika, zvani Bunjevci, porijeklom iz primorskih i sjevernodalmatinskih krajeva, naselili su naselja u kojima žive i danas Lovinac, Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik i Smokrić, dok je srpski dio stanovništva, prijeklom iz Gacke doline i okolice Zrmanje, formirao naselja Kik, Ploča, Raduč i Štikada i kojima žive i danas.
U početku naseljavanja lovinačkog kraja, nakon poraza Turaka, podizane su drvene crkve, a o životu svećenstva vodila se posebna briga. Svaka župa, odnosno svećenik dobio je zemlju, oranice i sjenokoše, toliko da se mogao uzdržavati.
* ŽUPA SVETOG MIHOVILA
* ŽUPA SVETOG ROKA
* ŽUPA SVETE MARIJE MAGDALENE
* VJERSKI OBIČAJI
Ličku župu spominje i hrvatski kralj Petar Krešimir IV kao “Licchu”, 1071. I dodjeljuje ju na upravljanje biskupu u Rabu, što mu potvrđuje 1111. godine i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U jednom dokumentu iz tog vremena se također navodi kako Petar Krešimir ima dvije kćeri, od kojih je jedna supruga Comity Like. Stara Lika je u XI ili XII stoljeću razdijeljena na nekoliko župa, od kojih je južni dio lovinačke općine, do Ričica, pripao župi Hotuča, dok je ostali dio ostao u sastavu župe Lika.
Lovinački kraj je do 1527. godine isključivo nastanjivao hrvatski katolički element. Po dolasku Turaka na ličke prostore, situacija se potpuno izmjenila. Prodorom Turaka, lovinački kraj je opustio i ostao bez matičnog stanovništva, koje se povuklo na sjever i zapad, na prostore pod austrijskom i mađarskom vlasti, a samo dijelom se zadržalo u hrvatskim krajevima koji su bili manje izloženi napadima Turaka.
Izgonom Turaka iz Like, lovinački kraj je ponovno i brzo naseljen. Od 1691. do 1712. godine, lovinački kraj nastanjuju potpuno drugi stanovnici.
Hrvatski dio stanovnika, zvani Bunjevci, porijeklom iz primorskih i sjevernodalmatinskih krajeva, naselili su naselja u kojima žive i danas Lovinac, Ričice, Ličko Cerje, Sveti Rok, Vranik i Smokrić, dok je srpski dio stanovništva, prijeklom iz Gacke doline i okolice Zrmanje, formirao naselja Kik, Ploča, Raduč i Štikada i kojima žive i danas.
U početku naseljavanja lovinačkog kraja, nakon poraza Turaka, podizane su drvene crkve, a o životu svećenstva vodila se posebna briga. Svaka župa, odnosno svećenik dobio je zemlju, oranice i sjenokoše, toliko da se mogao uzdržavati.
* ŽUPA SVETOG MIHOVILA
* ŽUPA SVETOG ROKA
* ŽUPA SVETE MARIJE MAGDALENE
* VJERSKI OBIČAJI