Austrija dobiva u posjed Liku 1699. godine, mirovnim ugovorom s Turskom, u Srijemskim Karlovcima. Provodi se plansko naseljavanje: vraćaju se Hrvati starosjedioci, zatim Hrvati Bunjevci, te u velikom broju srpsko stanovništvo. Biskup Martin Brajković prilikom obilaska Like i Krbave izvještava da se u Lovincu nalazi 80 kuća Bunjevaca, a godinu dana kasnije već 94 kuće. Zabilježio je da je na lovinačkom području i 30 kuća Srba (što spominje i krajiški popis).

Austrijski pokušaj civilnog organiziranja prostora nije uspio i južna je Lika 1712. godine pripojena Vojnoj krajini s vojnom, a ne civilnom, upravom. Polovicom 18. st. organizirana je Lička pukovnija (sa sjedištem u Gospiću) u sklopu koje je uređena Kumpanija (satnija) sv. Mihovila sa sjedištem u Lovincu. Danas se u Lovincu, pored centralnog parka, još mogu vijdjeti tragovi njihovih objekata i konjušnice. Upravo rušenjem jednog dijela konjušnice probijena je cesta koja danas iz centra Lovinca, pokraj izvora Kuduzovac, vodi prema zaseoku Smokrić.

Lovinačka satnija broj 8 imala je tada 662 kuće i 6.660 žitelja. Na svom području imala je 5 župnih crkava u Lovincu, Ričicama, Svetom Roku (katoličke) i Ploči i Kiku (pravoslavne), te dvije kapelice. 

Od 1779.  područje satnije imalo je i trivijalnu školu (zvala se trivijalna jer su se u njoj učila samo tri predmeta: vjeronauk, čitanje i pisanje te računovodstvo) sa sjedištem u Lovincu, a 1816. godine otvorena je i narodna ilirska škola. U Svetom Roku je ilirska škola osnovana 1854., a 1869. u Ploči i Štikadi.

Na području satnije bile su i dvije pošte, u Svetom Roku i na Malom Alanu. Glavna lovinačka pošta otvorena je u selu Ličko Cerje 1789. godine (u danas napuštenoj zgradi osnovne škole), koja je radi potreba prometa Alanskom cestom, 1832. premještena u Sveti Rok.

Lovinačka satnija imala je svoje ispostave. U selu Sveti Rok bila je natporučnička postaja, a u selu Ploča poručnička i zastavnička postaja. U Lovincu je bio glavni štab i središte satnije. Vojna obveza graničara (krajišnika) trajala je od 16 do 60 godina starosti. Za svakog graničara kupovala se stara odora isluženih graničara, a nova se morala naručivati iz Pešte. Odoru za graničara plaćala je kućna zadruga, obitelj iz koje je graničar.

Kažnjavanje graničara bila je česta pojava, a pobune graničara radi surovosti i maltretiranja bile su česte.

Lički je pukovnik Antun Losy 1751. uveo batine i njemačku komandu. Lovinački kraj bio je nemiran i u vrijeme vrijeme vojne uprave, jer lokalni stanovnici nisu podnosili njemačko maltretiranje. Uzbuđenost stanovnika se još više povećala kada su neki krajiški časnici počeli graničare preoštro suditi te i manje prekršaje kažnjavati s 50 pa i 100 batina. Napokon je u lipnju 1751. godine planula otvorena buna graničara u Lovincu i Bruvnu. Bunu je ugušilo 500 vojnika iz Otočca, a vodio ih je general Petazi. Kazne za pobunjene graničare bile su drastične. Na smrt je osuđeno 7 buntovnika, na 3 godine robije 8 graničara, a njih 8 moralo je trčati kroz špalir šiba kojima ih je tuklo 300 vojnika. Spaljeno je 9 kuća, čije stanare su protjerali iz Like. S tornjeva u Lovincu i Bruvnu skinuta su zvona kojima je narod zvonio na uzbunu. Dotadašnja imena sela su izbrisana i dobila su nove, njemačke nazive, po zaštitnicima župnih crkvi. Lovinac je tada dobio ime „Sankt Michael“ koje je nosio sve do 19. srpnja 1861. godine kada mu je vraćeno staro ime.

U krajiškom razdoblju formiraju se nova manja naselja uz postojeća starija (Lovinac, Cerje, Sv. Rok, Ploča, Ričice, Vranik, Smokrić, Kik). Grade se nove ceste i popravljaju stare. Godine 1789. izgrađena je cesta Gospić-Lovinac-Gračac (dio "dalmatinske ceste" koja povezuje Žutu lokvu preko Like s Kninom).
Godine 1832. sagrađena je cesta Sv. Rok - Mali Alan - Obrovac i tako je ostvarena najkraća veza između Like i Sjeverne Dalmacije. Grade se i crkve: Sv. Mihovila u Lovincu, Sv. Rok isposnik u Sv. Roku, Sv. Marije Magdalene u Ričicama.

Vojna je krajina razvojačena 1873., a konačno ukinuta 1881. godine. kada je sjedinjena s civilnom Hrvatskom. Tada je osnovana Ličko-krbavska županija u čiji sastav je ušla i općina Lovinac.