Arheološka i paleontološka istraživanja u nedalekim Cerovačkim špiljama (kod Gračaca, samo 35 km od Lovinca) otkrivaju nalazišta iz paleolita (starije kameno doba, oko 14000 do 12000 g.p.K). Nađene su tisuće kostiju špiljskog medvjeda, divljeg konja, jelena... ali i kosti čovjeka, najvjerojatnije lovca na špiljske medvjede.  U Gornjoj Cerovačkoj špilji pronađena je, u sloju pod debelom sigastom korom, zajedno s kostima pećinskog medvjeda i jedna fosilna čovječja kost.

To je cijela i dobro sačuvana desna tibija, koja pripada vrsti Homo sapiens fossilis, a otkrivena je u sigurno utvrđenim slojevima pleistocena ili ledenog doba. Ova kost uklopljena je u sediment istovremeno kada i kosti špiljskih medvjeda. Prema tome, ona bi najvjerojatnije pripadala lovcu na špiljske medvjede iz vremena gornjeg pleistocena. Prema dosadašnjim istraživanjima Cerovačke špilje bile su samo prolazne lovačke postaje, a ne stalna boravišta gornjopleistocenskog čovjeka. Vjerojatno je paleolitski lovac ostao u špilji, a njegove su kosti bile postmortalno razbacane i izmiješane sa medvjeđim kostima. To je, ujedno, prvi nalaz gornjopaleolitskog čovjeka u Dinarskom kršu...to je i razdoblje završetka prvog ledenog doba.

Postupnom promjenom klime, tijekom nekoliko tisuća godina, došlo je do prvih značajnih promjena u ljudskoj populaciji na lovinačkim prostorima. U to doba, paleolitske lovce (neandertalce) smijenila je mlađa neolitska (mlađe kameno doba, 4000-7000 godina p.K.) populacija – kromanjonci . Oni su već gradili prva skloništa i nastambe. Napredak u načinu života prastanovnika ovih prostora uvjetovala je promjena klime radi koje se izmjenio biljni i životinjski svijet.

Postupno su nestali vunasti mamuti, špiljski medvjedi i drugi krznaši, a umjesto njih, počeli su se razvijati papkari, divlje koze i ovce. Oni su oblikovali stada koja su se selila po pašnjacima. Kako bi preživjeli, paleolitski lovci počeli su sve više loviti ali i pripitomljavati životinje, tako je lovac postao stočar-nomad. Ti stočari formirali su prve organizirane zajednice i počeli stvarati nova dobra. Pojava viška dobara dovela je do razvoja prvih robnih razmjena i trgovine. Tako se, kao jedno od prvih sredstava razmjene na ovim prostorima, navodi neolitska keramika koja se proizvodila u to vrijeme.

No neolitski lovci i stočari još nisu poznavali tehniku obrade zemlje. Uglavnom su se hranili mesom i...radi nomadskog načina života, danas teško pronalazimo njihove materijalne ostatke. U Lici nisu pronađena značajnija paleolitska nalazišta, a i ona postojeća, pronađena su pretežno u špiljskim lokallitetima. Tek uporabom metala došlo je do značajnijeg napretka u načinu života i u izgradnji prvih naselja. Taj revolucionarni napredak donijeli su mlađi naseljenici, iz drugih krajeva, koji su već bili u doticaju s metalom i poznavali način njegove obrade.  Od toga vremena počinje gradnja stalnih naselja pod nazivom gradine.

To su bila naselja na izdignutim položajima i s kružnom osnovom, omeđena kamenim zidovima. Mlađi stanovnici su i dalje nomadski stočarili, ali su već tada ostavljali obitelji u zaštićenim gradinama. Stanovnici ličkih gradina pripadali su naprednoj indoeuropskoj populaciji o čijem porijeklu se još uvijek vode znanstvene rasprave.  Iz ove populacije razvile su se prve etničke skupine, a jedna od teorija navodi da je od ovdašnjih stanovnika i doseljenika nastala prva etnička skupina koju poznajemo na ovim prostorima – Japodi.