05.09.2010. 22:55:18
ZAJEDNO SMO JAČI...
Dan Općine Lovinac – Utorak 4. kolovoz 2010.
Ova godišnja proslava Dan Općine Lovinac, je bio posebno obilježen za stanovnike Općine Lovinca. Na taj dan smo se prisjetili, naših očeva, muževa, braće, koji su dali svoj život za naš kraj te pogled na našu budučnost.
Opširnije...
03.09.2010. 00:21:10
SVETI ROKO, U SVETOM ROKU
U Sv. Roku, 16.kolovoz 2010g. se slavio veliki blagdan Sveti Roko. Proslava je počela s početkom u 18:00, sa svetom misom koju je predvodio Don Anđelko Kaćunko.
Opširnije...
02.09.2010. 22:30:45
2. OLIMPIJADA STARIH LIČKIH ŠPORTOVA
U Subotu, 14 kolovoz, 2010g., održala se Olimpijada starih ličkih športova (poteznaje konopa, bacanje kamena s ramena, potezanje klička, skok s mjesta u dalj, borba na gredi i obaranje ruke) u Svetom Roku.
Opširnije...
02.09.2010. 21:18:15
UDRUGA LOVINAC INFO
UDRUGA LOVINAC INFO organizira i nudi 'program za razvoj turizma, poljoprivrede i gospodarstva'uz kvalitetno i informativne usluge za stanovništvo na području Općine Lovinac.
Opširnije...
Povijest
Cijelo područje Općine Lovinac oduvijek je imalo vrlo povoljne prirodne uvjete za razvoj tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva. Bogatstvo pitkih voda, plodna tla i prohodnost kraja, utjecali su na kontinuiranu naseljenost ovih prostora.
Prapovijest
Arheološka i paleontološka istraživanja u nedalekim Cerovačkim špiljama (kod Gračaca, samo 35 km od Lovinca) otkrivaju nalazišta iz paleolita (starije kameno doba, oko 14000 do 12000 g.p.K). Nađene su tisuće kostiju špiljskog medvjeda, divljeg konja, jelena... ali i kosti čovjeka, najvjerojatnije lovca na špiljske medvjede.
Opširnije...
Japodi
Uporabom metala došlo je do značajnijeg napretka u načinu života i u izgradnji prvih naselja. Taj revolucionarni napredak donijeli su mlađi naseljenici, iz drugih krajeva, koji su već bili u doticaju s metalom i poznavali način njegove obrade. Od toga vremena počinje gradnja stalnih naselja pod nazivom gradine.
To su bila naselja na izdignutim položajima i s kružnom osnovom, omeđena kamenim zidovima. Mlađi stanovnici su i dalje nomadski stočarili, ali su već tada ostavljali obitelji u zaštićenim gradinama. Stanovnici ličkih gradina pripadali su naprednoj indoeuropskoj populaciji o čijem porijeklu se još uvijek vode znanstvene rasprave. Iz ove populacije razvile su se prve etničke skupine, a jedna od teorija navodi da je od ovdašnjih stanovnika i doseljenika nastala prva etnička skupina koju poznajemo na ovim prostorima – Japodi.
Opširnije...
Razdoblje rimske vladavine
Rastom rimske države i širenjem njezine moći došlo je do prvih sukoba Rimljana s Japodima, naime, japodski etnički prostor (Lika, Ogulinsko-plašćanska dolina, Pounje, Gorski Kotar, Primorje do Rijeke i Jablanca) bio je od ključnog značaja za sve kopnene puteve prema Panonskoj dolini, južnom Jadranu i unutrašnjosti Balkana.
Ratoborni i neovisni Japodi uvelike su otežavali širenje rimskog političkog i gospodarskog utjecaja, a svojim su čestim vojnim upadima ugrožavali i rimske posjede u cisalpijskoj Galiji (sjeverna Italija).
Kada su rimljani konačno pokorili i osvojili japodske i liburnijske zemlje i ujedinili te pokrajine u jednu veliku pod imenom Ilyricum (Ilirik), započinje pisana povijest ovih područja. Glavno uporište i administrativno središe te pokrajine bilo je u Saloni.
Kroz Liku, rimljani su imali bile usputne postaje, od kojih je jedna od najvažnijih bila u Lovincu, jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja.
Opširnije...
Srednjovjekovno razdoblje
Huni i Avari s pomoćnim Slavenskim postrojbama pustošili su ove krajeve no materijalnih dokaza o njihovu boravku na lovinačkom području nema. Nadirali su iz smjera Slavonije, Korduna i Krbave služeći se rimskim cestama. Njihove horde palile su i uništavale sve do čega su dolazile. Najvjerojatnije su tada opustošile i lovinački kraj. Avari su sa svojim pomoćnim slavenskim postrojbama ugrozili i istočno rimsko carstvo opsadom Konstantinopola 626. godine. Kako ta opsada nije uspjela, snaga Avara je počela jenjavati, a Slavenima se pružila mogućnost za osamostaljivanje. Hrvati u lovinački kraj dolaze u prvoj polovini sedmog stoljeća (u razdoblju od 630.-640.) kao saveznici bizantskog cara Heraklija (Heraclius), s ciljem da sruše avarsku moć. Živjeli su u rodovsko-plemenskim zajednicama. Smatra se da su se asimilirali s strarosjedilačkim japodskim plemenima i preuzeli običaje lokalnih stanovnika, poput: pokapanja mrtvih u rakama obloženim kamenom, preuzeli su peku ili crepulju (jer se zna da ju nisu poznavali u ranijim razdobljima), običaj nošenja brončane kape s resama i mnoge druge.
U srednjem vijeku, raspadom prvobitnoga rodovskog uređenja, izdvajaju se moćne feudalne obitelji koje imaju svoje zemljišne posjede i grade utvrđene gradove.
Ostaci sedam starohrvatskih gradina na lovinačkom području svjedoče o tom vremenu - grad Lovinac, Novak grad sa Štulića kulom, Batinić kula, Vranik, Budak grad, Zagon i Lukavac.
Opširnije...
Turska vladavina
Turci su na prostore Like upadali više puta tijekom 15. stoljeća, sve do 9. rujna 1493. kada je hrvatsko plemstvo izgubilo veliku bitku protiv turaka na Krbavskom polju, od koje se nikada nije oporavilo. Turci su lički prostor konačno zaposjeli 1527. godine, iskoristivši nejedinstvo hrvatskog plemstva koje se na Saboru u Centingradu, nakon Mohačke bitke 1526.
Prve organizirane borbe za oslobođenje od Turaka počele su 1683. godine, kada su se protiv njih, s krajiškom vojskom ujedinili i Mlećani. 1689. godine Pop Marko Mesić digao je ličane na konačni ustanak, te su i Lika i Krbava, u mjesec dana, oslobođene od turske vlasti. Tada je u Lovincu upostavljena hrvatska krajiška vlast.
Opširnije...
Razdoblje Vojne krajine
Austrija dobiva u posjed Liku 1699. godine, mirovnim ugovorom s Turskom, u Srijemskim Karlovcima. Provodi se plansko naseljavanje: vraćaju se Hrvati starosjedioci, zatim Hrvati Bunjevci, te u velikom broju srpsko stanovništvo. Austrijski pokušaj civilnog organiziranja prostora nije uspio i južna je Lika 1712. godine pripojena Vojnoj krajini s vojnom, a ne civilnom, upravom. Polovicom 18. st. organizirana je Lička pukovnija (sa sjedištem u Gospiću) u sklopu koje je uređena Kumpanija (satnija) sv. Mihovila sa sjedištem u Lovincu.
U krajiškom razdoblju formiraju se nova manja naselja uz postojeća starija (Lovinac, Cerje, Sv. Rok, Ploča, Ričice, Vranik, Smokrić, Kik).
Vojna je krajina razvojačena 1873., a konačno ukinuta 1881. godine. kada je sjedinjena s civilnom Hrvatskom. Tada je osnovana Ličko-krbavska županija u čiji sastav je ušla i općina Lovinac.
Opširnije...
Francuska vladavina
Dolaskom Napoleona, austrijski car Franjo bio je prisiljen ustupiti Francuzima Liku i Krbavu. Kratak boravak Francuza u lovinačkom kraju nije ostavio mnoge tragove, iako su u to vrijeme obnavljane ceste, mostovi, škole.
Opširnije...
Razdoblje Austro-Ugarske Monarhije
Organizacija vlasti u vrijeme Austro-Ugarske bila je takva da je općinska uprava imala oružnike, pandure, poštu i školstvo, a od gospodarstva, šumarstvo i cestovni promet. Ostali izvori prihoda stanovnika svodili su se na obradu zemlje i stočarstvo. Neki su se bavili kirijanjem (transportom konjskom zapregom), usitnjavanjem kamena za popravak cesta, bature, te prodajom drvene mase ili drvenih obrtničkih proizvoda. U Prvom svjetskom ratu, u okviru postrojbi Austro-Ugraske Monarhije, velik broj stanovnika lovinačkog područja istaknuo je hrabrošću i srčanosti. Završetkom Prvog svjetskog rata raspala se i Austro-Ugarska Monarhija.
Opširnije...
Razdoblje Kraljevine SHS
Područje Like i cijela Hrvatska ulaze u sastav Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kasnije, Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je 1929. godine uvedena diktatura. Lovinački kraj sve je teže podnosio velikosrpsku diktaturu i ponovno se masovno iseljava u druga područja Hrvatske i u Ameriku.
Opširnije...
Razdoblje Drugog svjetskog rata i NDH
Prvih dana NDH u puku lovinačkog kraja osjećalo se veliko olakšanje i zadovljstvo državom koju je tada narod dobio. U vrlo kratkom roku narod je razoružao žandarmerijske postaje u Lovincu i Ploči, koje nisu pružile veći otpor, a zatim su se organizirale stalne patrole po selima. Lokalni stanovnici formirali su seoske jedinice zaštite koje su pristupile ustaškoj vlasti. 1944. nakon povlačenja 35. ustaške bojne, Lovinac osvajaju partizani, čime je u lovinačkom kraju prestala vlast NDH.
Opširnije...
Poslijeratno razdoblje
Nakon Drugog svjetskog rata broj stanovnika lovinačkog kraja stalno se smanjivao. Uglavnom radi odlaska u druge krajeve gdje im je bilo lakše naći posao, posebno u razdoblju 1946. do 1950. kada ih se velik broj odselio u gradove. Sedamdesete su donijele novi val iseljavanja stanovnika i inozemstvo, uglavnom radi političkih neslaganja s režimom, ali i iz ekonomskih razloga. Sedamdesetih godina, u vrijeme „hrvatskog proljeća” i u lovinačkom kraju bilo je vrlo burno. U Lovincu je po prvi puta u bivšoj Jugostaviji (SFRJ) javno izvedena hrvatska hima „Lijepa naša”.
Opširnije...
Prapovijest
Arheološka i paleontološka istraživanja u nedalekim Cerovačkim špiljama (kod Gračaca, samo 35 km od Lovinca) otkrivaju nalazišta iz paleolita (starije kameno doba, oko 14000 do 12000 g.p.K). Nađene su tisuće kostiju špiljskog medvjeda, divljeg konja, jelena... ali i kosti čovjeka, najvjerojatnije lovca na špiljske medvjede.
Opširnije...
Japodi
Uporabom metala došlo je do značajnijeg napretka u načinu života i u izgradnji prvih naselja. Taj revolucionarni napredak donijeli su mlađi naseljenici, iz drugih krajeva, koji su već bili u doticaju s metalom i poznavali način njegove obrade. Od toga vremena počinje gradnja stalnih naselja pod nazivom gradine.
To su bila naselja na izdignutim položajima i s kružnom osnovom, omeđena kamenim zidovima. Mlađi stanovnici su i dalje nomadski stočarili, ali su već tada ostavljali obitelji u zaštićenim gradinama. Stanovnici ličkih gradina pripadali su naprednoj indoeuropskoj populaciji o čijem porijeklu se još uvijek vode znanstvene rasprave. Iz ove populacije razvile su se prve etničke skupine, a jedna od teorija navodi da je od ovdašnjih stanovnika i doseljenika nastala prva etnička skupina koju poznajemo na ovim prostorima – Japodi.
Opširnije...
Razdoblje rimske vladavine
Rastom rimske države i širenjem njezine moći došlo je do prvih sukoba Rimljana s Japodima, naime, japodski etnički prostor (Lika, Ogulinsko-plašćanska dolina, Pounje, Gorski Kotar, Primorje do Rijeke i Jablanca) bio je od ključnog značaja za sve kopnene puteve prema Panonskoj dolini, južnom Jadranu i unutrašnjosti Balkana.
Ratoborni i neovisni Japodi uvelike su otežavali širenje rimskog političkog i gospodarskog utjecaja, a svojim su čestim vojnim upadima ugrožavali i rimske posjede u cisalpijskoj Galiji (sjeverna Italija).
Kada su rimljani konačno pokorili i osvojili japodske i liburnijske zemlje i ujedinili te pokrajine u jednu veliku pod imenom Ilyricum (Ilirik), započinje pisana povijest ovih područja. Glavno uporište i administrativno središe te pokrajine bilo je u Saloni.
Kroz Liku, rimljani su imali bile usputne postaje, od kojih je jedna od najvažnijih bila u Lovincu, jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja.
Opširnije...
Srednjovjekovno razdoblje
Huni i Avari s pomoćnim Slavenskim postrojbama pustošili su ove krajeve no materijalnih dokaza o njihovu boravku na lovinačkom području nema. Nadirali su iz smjera Slavonije, Korduna i Krbave služeći se rimskim cestama. Njihove horde palile su i uništavale sve do čega su dolazile. Najvjerojatnije su tada opustošile i lovinački kraj. Avari su sa svojim pomoćnim slavenskim postrojbama ugrozili i istočno rimsko carstvo opsadom Konstantinopola 626. godine. Kako ta opsada nije uspjela, snaga Avara je počela jenjavati, a Slavenima se pružila mogućnost za osamostaljivanje. Hrvati u lovinački kraj dolaze u prvoj polovini sedmog stoljeća (u razdoblju od 630.-640.) kao saveznici bizantskog cara Heraklija (Heraclius), s ciljem da sruše avarsku moć. Živjeli su u rodovsko-plemenskim zajednicama. Smatra se da su se asimilirali s strarosjedilačkim japodskim plemenima i preuzeli običaje lokalnih stanovnika, poput: pokapanja mrtvih u rakama obloženim kamenom, preuzeli su peku ili crepulju (jer se zna da ju nisu poznavali u ranijim razdobljima), običaj nošenja brončane kape s resama i mnoge druge.
U srednjem vijeku, raspadom prvobitnoga rodovskog uređenja, izdvajaju se moćne feudalne obitelji koje imaju svoje zemljišne posjede i grade utvrđene gradove.
Ostaci sedam starohrvatskih gradina na lovinačkom području svjedoče o tom vremenu - grad Lovinac, Novak grad sa Štulića kulom, Batinić kula, Vranik, Budak grad, Zagon i Lukavac.
Opširnije...
Turska vladavina
Turci su na prostore Like upadali više puta tijekom 15. stoljeća, sve do 9. rujna 1493. kada je hrvatsko plemstvo izgubilo veliku bitku protiv turaka na Krbavskom polju, od koje se nikada nije oporavilo. Turci su lički prostor konačno zaposjeli 1527. godine, iskoristivši nejedinstvo hrvatskog plemstva koje se na Saboru u Centingradu, nakon Mohačke bitke 1526.
Prve organizirane borbe za oslobođenje od Turaka počele su 1683. godine, kada su se protiv njih, s krajiškom vojskom ujedinili i Mlećani. 1689. godine Pop Marko Mesić digao je ličane na konačni ustanak, te su i Lika i Krbava, u mjesec dana, oslobođene od turske vlasti. Tada je u Lovincu upostavljena hrvatska krajiška vlast.
Opširnije...
Razdoblje Vojne krajine
Austrija dobiva u posjed Liku 1699. godine, mirovnim ugovorom s Turskom, u Srijemskim Karlovcima. Provodi se plansko naseljavanje: vraćaju se Hrvati starosjedioci, zatim Hrvati Bunjevci, te u velikom broju srpsko stanovništvo. Austrijski pokušaj civilnog organiziranja prostora nije uspio i južna je Lika 1712. godine pripojena Vojnoj krajini s vojnom, a ne civilnom, upravom. Polovicom 18. st. organizirana je Lička pukovnija (sa sjedištem u Gospiću) u sklopu koje je uređena Kumpanija (satnija) sv. Mihovila sa sjedištem u Lovincu.
U krajiškom razdoblju formiraju se nova manja naselja uz postojeća starija (Lovinac, Cerje, Sv. Rok, Ploča, Ričice, Vranik, Smokrić, Kik).
Vojna je krajina razvojačena 1873., a konačno ukinuta 1881. godine. kada je sjedinjena s civilnom Hrvatskom. Tada je osnovana Ličko-krbavska županija u čiji sastav je ušla i općina Lovinac.
Opširnije...
Francuska vladavina
Dolaskom Napoleona, austrijski car Franjo bio je prisiljen ustupiti Francuzima Liku i Krbavu. Kratak boravak Francuza u lovinačkom kraju nije ostavio mnoge tragove, iako su u to vrijeme obnavljane ceste, mostovi, škole.
Opširnije...
Razdoblje Austro-Ugarske Monarhije
Organizacija vlasti u vrijeme Austro-Ugarske bila je takva da je općinska uprava imala oružnike, pandure, poštu i školstvo, a od gospodarstva, šumarstvo i cestovni promet. Ostali izvori prihoda stanovnika svodili su se na obradu zemlje i stočarstvo. Neki su se bavili kirijanjem (transportom konjskom zapregom), usitnjavanjem kamena za popravak cesta, bature, te prodajom drvene mase ili drvenih obrtničkih proizvoda. U Prvom svjetskom ratu, u okviru postrojbi Austro-Ugraske Monarhije, velik broj stanovnika lovinačkog područja istaknuo je hrabrošću i srčanosti. Završetkom Prvog svjetskog rata raspala se i Austro-Ugarska Monarhija.
Opširnije...
Razdoblje Kraljevine SHS
Područje Like i cijela Hrvatska ulaze u sastav Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kasnije, Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je 1929. godine uvedena diktatura. Lovinački kraj sve je teže podnosio velikosrpsku diktaturu i ponovno se masovno iseljava u druga područja Hrvatske i u Ameriku.
Opširnije...
Razdoblje Drugog svjetskog rata i NDH
Prvih dana NDH u puku lovinačkog kraja osjećalo se veliko olakšanje i zadovljstvo državom koju je tada narod dobio. U vrlo kratkom roku narod je razoružao žandarmerijske postaje u Lovincu i Ploči, koje nisu pružile veći otpor, a zatim su se organizirale stalne patrole po selima. Lokalni stanovnici formirali su seoske jedinice zaštite koje su pristupile ustaškoj vlasti. 1944. nakon povlačenja 35. ustaške bojne, Lovinac osvajaju partizani, čime je u lovinačkom kraju prestala vlast NDH.
Opširnije...
Poslijeratno razdoblje
Nakon Drugog svjetskog rata broj stanovnika lovinačkog kraja stalno se smanjivao. Uglavnom radi odlaska u druge krajeve gdje im je bilo lakše naći posao, posebno u razdoblju 1946. do 1950. kada ih se velik broj odselio u gradove. Sedamdesete su donijele novi val iseljavanja stanovnika i inozemstvo, uglavnom radi političkih neslaganja s režimom, ali i iz ekonomskih razloga. Sedamdesetih godina, u vrijeme „hrvatskog proljeća” i u lovinačkom kraju bilo je vrlo burno. U Lovincu je po prvi puta u bivšoj Jugostaviji (SFRJ) javno izvedena hrvatska hima „Lijepa naša”.
Opširnije...