Klima

Klima lovinačkog kraja odgovara općim obilježjima klime gorske Hrvatske. Modifikatorski utjecaji reljefa i nadmorske visine na temperature zraka i raspored padalina vrlo su veliki.

Niži dijelovi imaju osobine pretplaninskog podneblja, dok viši imaju značajke planinske klime. Stoga su ljeta umjereno topla, ali i vrlo ugodna, obzirom na ostale dijelove Hrvatske. Srednje srpanjske temperature se kreću između 18 i 22°C u nižim dijelovima. Zime su vrlo hladne i oštre. Srednje siječanjske temperature niže su od 0°C (-2 do 0°C). Okolne planine se ističu kao hladniji "otoci" s (2-5 stupnja) nižim srednjacima i ljeti i zimi. Dugogodišnjim meteorološkim mjerenjima utvrđene su neke iznimke. Tako je 1971. izmjeren i najviši apsolutni maksimum u srpnju i kolovozu do 36,5°C. Najniži minimum zabilježen je godine 1980. do -21,1°C. Temperaturne inverzije su česta pojava u kotlinama i poljima zimi.

Lovinački kraj spada u najkišovitije u Hrvatskoj. Velebit i podvelebitski dijelovi općine primaju najviše padalina (oko 3000 mm god.), jer su kao reljefna prepreka vlažni "otok" s obzirom na nižu okolinu. Povećana količina padalina rezultat je hlađenja vlažnoga i toploga maritimnog zraka.

Niži, sjeverniji dijelovi općine primaju nešto manje padalina (oko 2000 mm god.), a zbog utjecaja kontinentalnog režima padaline su učestalije u toploj polovici godine.U tim krajevima snijeg je uobičajena pojava u zimskim mjesecima i njegov udio u ukupnoj količini padalina varira između 5 i 20%. Iako u pravilu počinje padati u studenome, nije rijetkost da zaleprša i u svibnju.

Prosječan broj snježnih dana u Lovincu je između 30 i 80 godišnje. U ravničarskim dijelovima snježni pokrivač debljine 30 i više centimetara zadržava se desetak dana godišnje, dok na planinama između 20 i 70 dana. Maksimalna visina snijega se kreće između 80 i 150 cm.

Najučestaliji vjetrovi u lovinačkom kraju su iz pravca sjeverozapada i sjevera.
 
Tla

Tla su u Lici određena vapnenačkom podlogom, većim nagibom zemljišta i vlažnijom klimom. Raširena su isprana kisela tla, te smeđa i crna tla. Na vapnencima i dolomitima tla su plitka i slabe kakvoće što pogoduje rastu šuma i livada.

Središnji dio općine smješten je na jugoistočnom rubu Ličke zavale. Taj ravničarski prostor utonuo uz lički rasjed zatvoren je planinskim okvirom Velebita, Resnika i izdancima Ličkog sredogorja. Specifičnost tog dijela općine su veća i manja polja u kršu - Lovinačko, Svetoročko, Vraničko, Smokričko, Brnčevsko. Rijeke ponornice koje teku poljima periodično ih plave i talože bogate nanose. Plodno tlo, površinski tokovi (Ričica, Suvaja, Obsenica, Krušnica), niže nadmorske visine (oko 600 m) i prohodnost okupili su glavninu stanovništva općine upravo na rubovima polja u kršu.

Dominantne vrste tala na lovinačkom području:
Narazvijenije i najrasprostranjenija vrsta tla je podzol (pepeljuša, bjelica). Ime tog tla dolazi od riječi «zola», ruskog naziva za pepeo. Tvorba ove vrste tla uvjetovana je klimom područja – umjerena klima s dosta oborina. Oborine odnose sav sitni materijal s površine tla u dubinu i trajno ga ispiru i osiromašuju odnoseći hranjive sastojke, soli i minerale važne za život flore. Kiša koja pada na tlo nije neutralnog pH, ona je lagano zakiseljena što je, zajedno s otapanjem minerala u tlu, uvjetovalo veću kiselost takvih tala. Tu najbolje uspijevaju vrištine i paprat (bujad). Podzolasta tla nalaze se na površinama oko rijeke Jadove, na području Gornje Pločem zatim Donje ploče pa sve do Zira i Kika preko Peregina polja do zaseoka Miletić u Svetom Roku te se dalje pružaju na područje Žmelovače pa sve do Ličkog Cerja i Ričice.

Rendzine (poljski narodni izraz, odgovara pojmu «rudina») su tip tala koja zauzimaju veće ili manje plohe u podzolima. Rendzine su plodna tla, crnice tamno-čokoladne boje s dijelovima masne ilovače. Ova tla razvijaju se na trošenim vapnencima i dolomitima na valovito brežuljkastim terenima i imaju više sitnozrnastu strukturu s mnogo humusa. Rendzine se nalaze na lokacijama: Poljana, na području Visočice, Medvidovače, Volarice i Razvale, na području Matovinovića vrha, Čankuše, Blizinice i Hrastove kose.

Na planinskim terenima lovinačkog područja nalazimo tlo ispunjeno praškastom crnicom, koja je nastala pod posebnim uvjetima i klimatskim prilikama – vjetrovi na planinskim obroncima isušuju tlo, dok bujna planinska vegetacija svojom razgradnjom ostavlja humus na površini tla pri čemu nastaje crnica. Takva humusa tla prostiru se između Bukove glave, Jelova vrha i Poljane te u masivu Resnika.

Crljena (crvena) zemlja, kako ju zovu lokalni stanovnici, koja se prostire oko sela Kik i Vranik naziva se crvenicom. Ima je još na lokacijama Gostuša vrh, Kukavec, Okruglo, Kapljuv, Crni vrh, Dolac Brkić, Budak, Krkinac, Piplica, Debeljak i Kik glavica, a manjih područja ima i na Volarici, Medvidovači, Matovinović vrhu, kod Bakovca i u selu Rupčići te područjima Lipać vrh i oko Novak kule u Gornjoj Ploči. Kako danas klimatski uvjeti nisu pogodni za nastanak crvenice, stručnjaci smatraju da je ona na ovim prostorima reliktno tlo, nastalo u vrijeme kada je na ovim prostorima Like bilo puno toplije i prevladavala je tipična mediteranska klima.
Aluvijalna tla na lovinačkom području nastala su taloženjem riječnih nanosa. Takvih tala nalazimo na područjima oko rijeka Jadove, Ričice s pritokama, Opsence i Krušnice. Veće ili manje zaravni aluvijalnih tala lokalni stanovnici nazivaju «bare» ili «lučice».

Antropogena tla nastala su ljudskim radom - kultivacijom. To su oranice nastale poljoprivrednom obrado i prihranom, koje je čovjek temeljito izmjenio promijenivši im morfološka, fizikalna, kemijska i biološka svojstva. Iz podzola i crvenice narod je napravio antropogene crnice jer ih je obogaćivao humusom, dok su podzol, radi kiselosti tretirali i kalcijevim karbonatom.

Vegetacija lovinačkog kraja

Šume su velika prirodna vrijednost općine Lovinac. Uglavnom su rasprostranjene na planinskom okviru. Najveći udio imaju biljne zajednice bukovih šuma u kojima se rjeđe, pojedinačno, javlja i javor (rod Acer). Ovisno o nadmorskoj visini mijenja se sastav (i izgled) šume. Bukove (Fagus sylvatica) šume s pojedinačnim stablima javora najčešće su na području Crnog vrha, Poljane i Balenove Plane te oko rijeke Opsenice.

Na obroncima Velebita, području Crnog vrha i Japunčić vrha, u prostoru Resnika, osobito oko sjeverne strane Matovinović vrha, Hrastove kose i Jelova vrha, prostiru se bukove šume s šašikom (rod Sesleria) u kojoj prevlavada bukva, ali ima i javora gluhača (Acer obtusatum), lijeske, drijena (Cornus mas) i crnog jasena, dok se u prizemnim dijelovima javlja režuha (rod Cardamine), mlječika (fam. Euphorbiaceae), kadulja (Salvia officinalis), kukurijek (rod Helleborus)... Bukova šuma s bekicom je šuma gustog sklopa u kojoj se mogu naći pojedinačna stabla jarebike, kitnjaka, gorskog javora i negnjila.

U grmovitoj sastavnici tih šuma zastupljena je runjika (rod Hieracium), urodica (rod Melampyrum) i paprat rebrača (Blechnum spicant), naročito na vlažnim tlima. Ova zajednica prostire se između Brnčeva, Poljane, Pilara pa na sjever do mjesta Ričice.

U višoj zoni (600-900 m) pojas je gorske bukove šume koja na većim visinama prelazi u pojas bukve s jelom. U tim zonama na većim čistinama gorske su livade i pašnjaci.

Pretplaninska bukova šuma uspijeva u najvišoj zoni, a stabla su sve niža i zakrivljenija zbog hladnoće i vjetra.

U nižim zonama na manjim površinama šume su hrasta kitnjaka. Dok su raširene mješane šume graba (rod Carpinus) i kitnjaka, koje se javljaju unutar brda vapnenačko-dolomitne građe i brežuljaka – po uvalama i vrtačama, na dubljim i svježim tlima. Šume crnog graba sa šašikom (rod Sesleria) u kojima nalazimo i crni jasen, meralu, javor gluhač (Acer obtusatum)... zauzimaju prostore Resnika i to: Nugu, Risovac, Jasenar, Čankuše, Dolac Šegotin i Jurića vrh. Šume crnog graba s bjelograbićem raširene su na prostoru Đurinog vrha, Lipaćkog vrha, iznad Donje Ploče, na obroncima iznad sela Vranika pa sve do Piplice te na istok do Nuga i Jurić vrha, zatim ih nalazimo na Ljutači, Matovinovića vrhu, Medvidovači, Volarici i Razvali, te na obroncima Zira i Kik glavice.  Hrast i grab zauzimaju najniže dijelove lovinačkog područja, no većinom su ih zamijenile obradive površine i livade.

Šumama na području Općine Lovinac gospodare Hrvatske šume, podružnica u Gospiću koja u Svetom roku ima svoju šumariju.

Livade lovinačkog kraja su prirodni pašnjaci koji se pružaju uglavnom uz vodotoke. Veći dio livada je zamočvaren i u njima trava izraste do visine pola metra (ako se ne održavaju, travnjačke zajednice na livadama mogu biti više od metra), ali tada im je lošiji biljni sastav i smanjena hranidbena vrijednost. U livade ubrajamo i kultivirane travnjake koji su nastali na oranicama, a sijali su se radi povećanja krmne baze za prehranu stoke. Uglavnom su se usijavali: djetelina, crvena i bijela lucerna, smiljkita (Lotus corniculatus), ljuljevi, klupčasta oštrica (Dactylis glomerata), mačji repak (Phleum pratense) i lisičji repak (Alopecurus pratensis). Livade lovinačkog kraja prava su riznica ljekovitog bilja pa na njima često nalazimo gospinu travu, stolisnik, majčinu dušicu, mravinac...

Pašnjake lovinačkog područja dijelimo na ravničarske i brdske. Ravničarske pašnjake uglavnom čine vrištine (biljke iz roda Calluna) odnosno vrišt (Calluna vulgaris, zaštićena vrsta) i bujad (Pteridium aquilinum). Ovisno o dominaciji jedne od tih biljaka, lokalno stanovništvo područja u kojima dominira vrišt zove «vrištine», a na kojima dominira bujad, nazivaju «bujadištem». Uz ove dvije vrste na tim područjima nalazimo i žutilovku (fam. Papilionaceae), vlasulju (rod Festuca), meduniku (Filipendula ulmaria), mirisavku (rod Aphanes), puzavu čestostlavicu (Veronica officinalis; zaštićena vrsta) i lišaje. Brdski pašljaci prostiru se na čistinama brežuljaka ili su unutar šumskih površina poput čistina ili proplanaka.

Na ovim pašnjacima razvijene su biljne zajednice u kojima prevladavaju: mačja metvica (rod Nepeta), pitomi kim (Carum carvi), šilj (rod Cyperus), širokollisni cvjetni grahor (Vicia leucantha), mala lucerna (rod Medicago), bijela djetelina (Trifolium repens), šaš (rod Carex), šumska žutilovka (Genista tinctoria), buhač (Pyrethrum cinerariifolium)...

Gole padine najviših vrhova u podnožju obrasle su klekovinom ili travom.