Geološki sastav

Geološki sastav i građa relativno su jednostavni u najvećem dijelu općine. Prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti. Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini i u podzemlju.  

Iako su manje zastupljene, geološki starije paleozojske naslage (škriljavci, lapori, pješčenjaci, vapnenci...) značajne su za taj krški prostor. Naime, te nepropusne naslage okružen vapnencima uvjetuju pojavljivanje vrela u, inače, bezvodnoj okolici. Uglavnom se javljaju u podvelebitskom području općine, u krškim poljima.

Granicu razdvajanja između dvaju geoloških različitih područja čini velebitski (lički) rasjed koji se pruža u dinarskom smjeru (SZ-JI) od Raduča preko Svetog Roka.

Reljef

U reljefnom smislu to je prostor neobične ljepote i predstavlja pravi primjer dinarskog krškog krajolika. Osnovu reljefa čine hrbat Velebita na jugozapadu, masiv Resnika na istoku i jugu Općine.

U masivu Resnika visinom se ističu grebeni Trovrh (1234 m), Risovac (1112 m) i Jasenar (1178 m). Pojedina brda (Komič, Mirkača, Vrletuša, Petrašića vrh) od grebena su odvojena dugim dolcima. Raščlanjenost reljefa slika je tog dijela općine, visoki grebeni i zasebni vrhovi izmjenjuju se s bujnim dolinama, dragama i prijevojima.

Velebitski vrhovi

Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1752 m) i Babin vrh (1744 m). Sveto brdo visine 1752 m drugi je, po visini, vrh Velebita i najviši vrh Općine Lovinac. Nalazi se na jugoistočnom kraku planine, i pripada vrhuncima Južnog Velebita, gdje se i nalazi najviši vrh Velebita - Vaganski vrh (1757 m, koji se nalazi na području grada Gospića).

Vrh Svetog brda se jasno ističe na horizontu, gledanom s morske strane Velebita, na području od otoka Paga do otoka Pašmana, jer se nakon njega (u jugoistočnom smjeru) naglo gubi visina Velebita prema vrhuncu Ćelavcu (1198 m), prijevoju Prezid (766 m) što povezuje gradove Gračac i Obrovac (tom je cestom bio vođen glavni promet na relaciji Zagreb - Zadar prije proboja tunela Sveti Rok na trasi Autoceste Zagreb - Split), te zadnjem višem vrhu Crnopcu (1402 m).

Od Svetog brda i Babinog vrha, na primorsku se stranu, ruše strmoglave stijene završavajući gotovo 1000 m duboko u Velikoj Paklenici. Na ličku se stranu planinski hrbat, također strmo, ruši linijom ličkog rasjeda prema Lovincu, ali tu je krš mnogo pitomiji i zeleniji.

Uzduž ličke padine od prijevoja Mali Alan postoji pregib na kojem se izmjenjuju guste šume i travnati doci (doline) s nepresušnim izvorima.