Vegetacijski pokrov (flora) lovinačkog kraja od goleme je vrijednosti i sa stajališta zaštite prirode ostao je izuzetno očuvan. Upravo zato je cijeli zapadni dio područja Općine Lovinac u sastavu Parka prirode Velebit. Osim vrijednih zajednica bukovih šuma i miješanih bukovih šuma s jelom na većim nadmorskim visinama (600-900 m), tu su i vrijedne gorske livade i pašnjaci koji obiluju samoniklim ljekovitim biljem (danas je sakupljanje samoniklog bilja regulirano pravilnikom) od kojeg su lovinački stanovnici, poznati po svojoj vitalnosti i dugovječnosti, stoljećima spravljali brojne ljekovite pripravke.

Područje Resnika obiluje: kaduljom, majčinom dušicom, travom ivom, vrijeskom; livade na nižim prostorima bogate su: gospinom travom, divizmom, stolisnikom, preslicom, vrijesom, mravincem, trputcem, sljezom... Obronci Velebita bogati su borovnicom, borovicom, malinom, kupinom i velebiljem. Cijeli lovinački kraj obiluje drijenkom i bazgom od kojih stanovnici spravljaju džemove, sokove i rakije. Upravo ovako velika biljna raznolikost lovinačkih krajolika uvjetovala je i stoljetni razvoj pčelarstva. Med lovinačkih pčela nadaleko je poznat po svojoj kvaliteti i ljekovitosti.

Cijeli prostor Općine Lovinac obiluje i brojnim zaštićenim vrstama poput tise, veprine, alpskog kotrljana i zlatnog ljiljana, ali tu se mogu naći i endemske vrste karakretistične za Velebitsko područje poput: Kitajbelovog jaglaca, hrvatskog zvonca, dinarske oštrice (Oxytropis dinarica), sirištare, velebitskog karanfila (Dianthus velebiticus) i pakujca.