Dijaspora
Život u lovinačkom kraju bio je težak i mukotrpan. Uglavnom se živjelo u mnogobrojnim obiteljima čija je osnovna djelatnost bila poljoprivreda. Upravo stoga su brojni stanovnici lovinačkog kraja stoljećima odlazili na rad u inozemstvo.
Prva velika iseljavanja lovinačkog stanovništva počela su u vrijeme države Srba-Hrvata-Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije (od 1918.-1920.godine), kada su vojska i policija imale sve veće ovlasti i stanovnici lovinačkog kraja patili su pod režimom represije, a žalili za vremenom austrijske vlasti.
Dio stanovništva (pretežno Bunjevci) iseljava u rijetko naseljene, ali plodne dijelove Bosne (doline Sane i Vrbasa).
Stanovnici lovinačkog kraja bronije su se počeli iseljavati u Slavoniju i Vojvodinu. Tamo su radili na ciglanama, u šumama i na poljima kao nadničari.
Danas se u Slavoniji okupljaju u klubovima ličana.
Snalažljiviji i bogatiji odlazili su u Ameriku. To putovanje trajalo je tri tjedna i mnogi ličani patili su od morske bolesti, nenaviknuti na more. Prva velika iseljavanja u Ameriku odvila su se na prijelazu s IX na XX stoljeće. Tada su većinom odlazili u Sjedinjene Američke Države
Drugi veliki val iseljavanja odvio se nakon drugog svjetskog rata, krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina XX stoljeća. No radi političkog režima te lošeg ekonomskog stanja stanovnici lovinačkog kraja, su i tijekom narednih desetljeća odlazili na rad u inozemstvo i to najviše u Kanadu, Australiju, Sjedinjene Američke Države i Njemačku.