Dolaskom Napoleona, austrijski car Franjo bio je prisiljen ustupiti Francuzima Liku i Krbavu. Ličani su tada pružili rijetko viđen otpor Francuzima. U čuvenoj bitci između austrijske i Napoleonove vojske, ličkim je postrojbama zapovijedao pukovnik Rebrović, a francuskim, general Marmont, koja se odvila 17. svibnja 1809. kod Gračaca, sudjelovalo je puno lovinčana. Bili su poraženi (rat je završio mirom u Schönbrunnu, 14. listopada 1809.) i Francuzi preuzimaju vlast u Lici sve do poraza napoleonove vojske 1814. godine. i njihova povlačenja iz Like koja ponovno potpada pod Austrijsku vlast.

Brojni ličani ratovali su u postrojbama Napoleonove vojske, koji je rekao kako su ličani najbolji vojnici na svijetu. On je nakon borbe kod Arkole (Italija) 1796. godine izjavio: «Osvojio bih čitav svijet, kada bi imao takvih vojnika, kakvi su ličani i drugi hrvatski graničari.»

Kratak boravak Francuza u lovinačkom kraju nije ostavio mnoge tragove, iako su u to vrijeme obnavljane ceste, mostovi, škole. Francuska vlast pozvala je pobunjenike da se vrate kućama bez odmazde. Vraćena je samouprava u lička sela, pa su stanovnici ponovno mogli birati svoje seoske starješine.

Iz vremena francuske vladavine na lovinačkim prostorima ostali su kameni putokazi koji su na sebi imali reljefnu oznaku pružene ruke koja je pokazivala smjer i natpise mjesta. Po jednom takvom putokazu, najveće raskrižje, gdje se lokalne ceste prema Lovincu i Svetom Roku križaju s cetom Gospić-Gračac, i danas narod zove «ruka».